Osnovna škola Jagodnjak

ČESTITKA

ЧЕСТИТКА

U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje – Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Tradicionalna priprema započinje Velikom subotom kad se odlazi na bdijenje. Na misi se pali uskrsna vatra na žutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeći. Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja.

Zapadno kršćanstvo, prema gregorijanskom kalendaru, najveći blagdan kršćanstva Uskrs ove godine slavi 12. travnja, dok će se prema julijanskom kalendaru Uskrs 2020. godine slaviti 19. travnja.

Radi se o pomičnom blagdanu zasnovanom na lunarnom kalendaru. U zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom između 4. travnja i 8. svibnja.

Na poveznici opširnije pročitajte zanimljivosti o običajima uz Uskrs baranjskih Šokaca iz knjige spisateljice Marije Keler: " Hrvatska je Hrvatska samo s Baranjom".   

USKRSNI BLAGDANI U BARANJI

Iako prostorno ne tako velika, Baranja je velika zbog raznolikosti naroda koji u njoj žive.
Uskrs slave gotovo svi njeni žitelji. Evo kakvi su običaji u naših Šokaca.

USKRSNI BLAGDANI

Za uskrsne dane vezani su crkveni obredi, rad u kući, priprema za uskrsne blagdane, što je svakako bilo povezano i nošnjom. I nošnja je odražavala žalost Isusovog križnog puta i mučenja, osude nedužnog. Vjernik u patnji Isusova križa prepoznao je težinu i svog života, svog križnog puta. U Velikom tjednu obavljala se velika ispovijed vjernika. Čovjek se oslobađa svojih duhovnih grijeha, razmišljajući o sebi, o svom odnosu prema Bogu, prema samom sebi, prema ljudima oko sebe. Ta razmišljanja čovjeka vjernika u te dane i duhovno rasterećuju, očekujući Uskrsnuće. Čista srijeda je strogi i veliki post.

Na Veliki četvrtak zavezala su se zvona i orgulje, pa su se upotrebljavale čegrtaljke klepetuše umjesto zvona. Pjevanja su bila bez orgulja.

Na Veliki petak, u crkvi su bili obredi u 10 sati, sve se porušilo u crkvi. Zadnji križni put se održavao u 15 sati. Po završetku križnog puta cjeljivao se križ prid oltarom. Svećenik bi uzeo Sakrament koji se zakrilio koprenom, ministranti bi sa križem i svijećama došli do groba Isusova. Na grobu Isusovu izložio bi se Sakrament, položio bi se križ na pod, te počelo klanjanje i molitva pred grobom Isusovim. Postavila se straža koja je čuvala grob Isusov. Crkva je bila zamračena. Na Veliki se petak strogo postilo. Obično se jelo pogače ili suhi kruh posoljen i popapren, i čaj, pucare, pridvečer kiseli grah.

Poslije križnog puta su se šarala jaja, voskom. U malu limenu posudicu stavi se vosak bez parafina. Posudica se stavi na pećnicu na platnu i zagrije se. Načini se kičica (kist) koji se sastoji od drveta prorezanog na vrhu. Tanki lim se namota na debelu iglu i napravi se mala cjevčica koja se stavi u prorezano drvce i čvrsto zareže kudeljinim koncem (može se uditi i konjska dlaka preko koje se razlijeva rastopiti vosak). Jaja se skuhaju vrlo tvrdo, malo ohlade pa se nanosi rastopljeni vosak na jaja u raznim šarama. Motivi su cvijeće, tulipani, zvijezde, lančići, grabljice, leptiri, puževi, zatim se stavi u farbu (boju): morgastu, roza, plavu, modru, bordo, crvenu, zelenu ili u vodu u kojoj se kuha lukova ljuska. Iza toga se jaja malo griju na štednjaku i krpom se skida vosak. Jaja se namažu slaninom ili masti da se ne skida farba.

Na Veliku subotu ujutro se blagoslivljala voda i oganj (vatra) pred crkvom. Obred molitve bio je dug. Trud (izraslina na drvu koje se suši, služi za održavanje žari i kao dim za pčele, i za svetu vatru na Veliku subotu) se vezao na jednu žicu i stavljao u oganj i tako se oganj prenosio u svaku kuću, svačiji dom. Svetom vatrom bi se izložila (zapalila) vatra u pećnici i stavila kuhati šunka.

NAVEČER JE BILO USKRSNUĆE. U crkvi je svećenik uz svijeće dolazio na grob Isusov, uzeo Sakrament, donio ga na oltar, upalila bi se svijetla, zvonila bi zvona, orgulje bi počele svirati i tako bismo dočekali Uskrsnuće, pjevajući "Isukrst nam uskrsnu, Aleluja, falu dajmo višnjem Bogu". Procesija je išla oko crkve. Kad se ušlo u crkvu pjevalo se "Tebe Boga hvalimo". Zaželjeli smo jedni drugima sretan Uskrs, lica su bila ozarena, u srcima se osjećalo Uskrsnuće. Uoči Uskrsa djeca su napravila gnijezda i očekivala što će im zec donijeti. Djeca su pravila gnijezda u dvorištu, u štali, gdje je bilo zečeva, tako da smo kao djeca čvrsto vjerovali da je zec snio (snev) jajce (jaje). U gnijezdu smo našli našarana jaja.

Uskrsna je nedjelja započela blagoslovom jela. Ujutro se rano spremalo jelo u košaricu: kruh, kuhana šunka, jaja, hren, bijeli luk, kobasice, vino i malo soli. Jelo se prekrilo otarkom (ručnikom), koji je bio posebno vezen za tu prigodu, s raznim narodnim motivima. Nije bilo kuće koja nije nosila jelo na blagoslov. Crkva je bila tako puna svijeta da svi nisu mogli stati već su stajali u dva reda i izvan crkve. Posebno su se isticali šareni ručnici na korpama: bili su tkani, našiveni, štikani. Žene su žurile kući s blagoslovljenim jelom, jer se vjerovalo da se donosio u kuću mir, zdravlje i blagoslov. Cijela obitelj je sjela za stol, molilo se, najprije svatko je dobio komad blagoslovljenog kruha i malo soli i od svakog blagoslovljenog jela. Mrvice kruha su se skupljale i jele, ili posebno spremile. Bože sačuvaj da se mrvice bace. U cijeloj obitelji osjećala se sreća, mir i ljubav, duhovno blaženstvo, bili su to blagoslovljeni dani odani Bogu svom. Bila je to ljepota običaja i narodnog blaga. Tako blaženo duhovno raspoloženje, isticalo se u ljepoti narodne nošnje, kada se odlazilo na svetu misu u crkvu na Uskrs.